Povijest Crvenog križa
Crveni križ je međunarodna humanitarna organizacija koja pruža pomoć osobama pogođenima ratovima, prirodnim katastrofama i drugim krizama, bez obzira na njihovu nacionalnost, rasu, vjeru ili političko uvjerenje.
Osnutak i začetnik ideje
Ideja Crvenog križa potječe od švicarskog humanitarca Henryja Dunanta, koji je 1859. godine bio svjedok strašnih prizora nakon Bitke kod Solferina u Italiji. Ne mogavši ignorirati patnje ranjenih vojnika, organizirao je pomoć lokalnog stanovništva i pozvao na osnivanje neutralne organizacije koja bi pružala pomoć ranjenicima bez obzira na kojoj strani se bore.
Njegova knjiga „Sjećanje na Solferino“ iz 1862. godine postala je temelj za osnivanje Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC) 1863. godine u Ženevi.
Prva Ženevska konvencija
Godine 1864. održana je Prva Ženevska konvencija, kojom su usvojena pravila za zaštitu ranjenika i medicinskog osoblja tijekom oružanih sukoba. Taj dokument bio je temelj međunarodnog humanitarnog prava.
Simbol Crvenog križa
Simbol Crvenog križa – crveni križ na bijeloj pozadini – usvojen je kao zaštitni znak medicinskog osoblja i volontera u ratu. Simbol je inspiriran obrnutim švicarskim nacionalnim znakom, u znak priznanja zemlji osnivača.
Međunarodni rast i nacionalna društva
Tijekom godina Crveni križ se proširio diljem svijeta, a osnovana su nacionalna društva Crvenog križa i Crvenog polumjeseca u gotovo svim zemljama. Ta društva djeluju u skladu s načelima pokreta i često pružaju pomoć u kriznim situacijama, katastrofama, poplavama, pandemijama i sl.